Nioba – ko je bila i zašto je bila nesrećna

Kako je i zbog čega prelepa Zevsova unuka, tebanska kraljica Nioba, bila kažnjena od bogova i nesrećno okončala svoj život?

Bujna, drvena, zeleno naga ženska ispod podignutih ruku, koje se ukrštaju ležerno i pokazujući sve prste, gleda ćilibarskim očima preko isturenih grudi. Ta ženska, ta figura sa pramca donosila je nesreću. Skulpturu je naručio trgovac Portinari prema dimenzijama neke mlade Flamanke, svoje dragane, kod jednog drvoresca koji je bio čuven za rezbarenja pramačkih figura. Tek što su zelenu figuru obesili pod kosnik galije, devojku su, prema tadašnjim običajima, osudili kao vešticu.

— Ginter Gras —

 

Zelena ženska figura s ćilibarskim očima, koju Gras do detalja maestralno opisuje u Limenom dobošu, bila je fatalna za svakog ko bi s njom imao bilo kakvu vezu. Devojku po čijem je liku izrađena spalili su na lomači, trgovac Portinari, njen voljeni kojeg je optužila, obesio se da ne bi dopao lomače, a drvorescu su odsekli obe ruke da ne bi kojim slučajem došao u iskušenje da ponovo pravi figure prema likovima veštica.

Brodovi na koje je bila montirana bili su pljačkani, potapani ili spaljivani, posada i kapetani ubijani, i takvi su se događaji i njima slični, piše Gras, beležili vekovima, pa je, očekivano, drvena figura izašla na zao glas.

Tek krajem XVIII veka, u vreme poljskih deoba, Prusi, koji su silom morali zauzeti grad, izdali su kraljevsko-prusku zabranu na „drvenu figuru Niobe“. U toj povelji su je prvi put nazvali imenom i smesta je evakuisali, bolje reći, bacili u onu zatvorsku kulu u čijem dvorištu su utopili Paula Benkea…

Inspiraciju za ovu fiktivnu uzbudljivu priču o prokletoj figuri, s kojom se sreće i glavni junak, Gras je verovatno pronašao u grčkoj mitologiji, u mitu o Niobi.

Nioba, Tantalova ćerka

Mitovi nisu tek tako neke izmišljene priče za pred spavanje. Najčešće, oni nose vrlo snažne moralne pouke. Sve što neko kaže, što uradi, stav koji prema nečemu ili nekome zauzme ima ishod, nekakvu posledicu. Dobra, vrla dela, razboritost i mudrost bivaju nagrađeni, a loša dela, prestupi i maliciozne reči kažnjavani, nekada vrlo surovo. Katkad nam se učini da će se neko provući s nekim nedelom, no ubrzo uvidimo da onaj ko ne plati na mostu plati na ćupriji.
A vidimo i da dobro bez zla ne može – zlo je ovom svetu potrebno da bi se dobro uzvisilo.

Nioba

Razmetljivost, nadmenost i arogancija nisu osobine koje se cene ni među ljudima, a kamoli među bogovima. To su na svojoj koži vrlo osetile Kasiopeja, koja se hvalisala da je njena ćerka Andromeda lepša od Nereida, i Nioba koja se razmetala svojom plodnošću i potomstvom.

Nioba je bila Zevsova unuka, tj. ćerka Zevsovog sina Tantala. To je onaj nesrećnik po kom su tantalove muke dobile ime. Pošto nije imao meru u testiranju strpljenja bogova, osuđen je da u Hadu bude večno žedan, večno gladan i u večnom strahu. Kako krv nije voda, jelte, i kako iver često ne pada dalje od klade, strpljenje bogova je isprobala i Nioba. Čačnuvši gde ne treba, upisala se u knjigu tragičnih likova.

Sa svojim mužem, tebanskim kraljem Amfionom, izrodila je četrnaestoro dece[1] – sedam sinova i isto toliko kćeri. Bila je vrlo ponosna na svoju decu, što joj se kao majci ne može zameriti. Ali njen ponos je išao dotle da je sebe smatrala superiornom, jer, zaboga, četrnaestoro dece nije mala stvar! Pa Titanka Leta je imala samo dvoje – Apolona i Artemidu!

Dok je to samo mislila, nije bilo problema. No, kada je počela to da izgovara iznova i iznova, ističući kako joj Leta nije ravna, srdžba Letina je počela da ispunjava vazduh. Istina, Tebanke su žene pokušale da je umilostive paleći tamjan i noseći lovorove vence na glavi, no to nije pomoglo jer Nioba, uvređena što se njoj ne klanjaju i ne slave je, nije mogla da drži usta zatvorena.

Ona prekide prinošenje žrtve i obesno zapita zašto Leta, žena neutvrđenog porekla, koja ima muškobanju ćerku i sina sa ženskim osobinama, treba da bude važnija od nje, Niobe, unuke Zevsa i Atlanta, koja je strah i trepet za Frigijce, i kraljica u Kadmovom kraljevskom domu. Zar ona ne bi još uvek bila u prednosti, čak i kad bi joj sudbina uzela dvoje-troje dece?[2]

Beše to kap koja je prelila čašu. Leta je poslala Apolona i Artemidu da drskoj Niobi očitaju lekciju. A lekcija je bila: Artemida je pobila šest joj ćerki, a Apolon šest sinova.[3]

Bogovi ubijaju Niobide
Artemida i Apolon ubijaju Niobinu decu – Johan Konig

Niobinim mukama nije bio kraj. Zevs je, stavši na stranu Lete, pretvorio sve Tebance u kamenje tako da nije imao ko da joj sahrani decu. Devet dana i noći ih je oplakivala, a potom je otišla na goru Sipil, svom ocu Tantalu, gde je nastavila da tuguje. U međuvremenu, Olimpljani se pobrinuše oko sahrane Niobida.[4]

Molila je Nioba bogove da joj okončaju patnje, molila, pa se Zevs naposletku sažalio i pretvorio je u stenu. Ali njene suze su nastavile da teku, slivajući se neprestano niz kamen. Kažu da se i danas niz litice Sipila slivaju Niobine suze i da, kada se pažljivije pogleda, jedna od stena ima njen lik.


Napomene:

[1] Homer u Ilijadi navodi dvanaestoro dece.↩nazad na tekst
[2] Robert Grevs, Grčki mitovi.↩nazad na tekst
[3] U zavisnosti od izvora različita se imena preživele dece pojavljuju i različit broj. Na primer, Pausanije navodi da su preživeli Hlorija i Amiklo zahvaljujući molitvama upućenim Leti. Homer u Ilijadi i Diodor sa Sicilije ne pominju preživelu decu.↩nazad na tekst
[4] Zajedinički naziv za svu Niobinu decu.↩nazad na tekst


RADOST JE U DELJENJU

analiza horoskopa

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *