Orion (Lovac): Nezodijačka sazvežđa
Ovaj tekst o sazvežđu Orion je napisala poznati britanski astrolog Deb Holding, vlasnica sajta Skyscript. Uz njenu dozvolu, biće objavljen prevod većeg broja tekstova koji se bave fiksnim zvezdama i sazvežđima, uz napomenu da nijedan tekst nije dozvoljeno kopirati ni u celini ni delovima bez prethodne dozvole Deb H. kao autora tekstova. Tekst u originalu možete pronaći na ovoj stranici. Preveo Bojan Šojić.
Značajne zvezde u sazvežđu Orion: pozicije za 2000.g.
Longituda | Ime | Priroda | Mag. | Pozicija | Lat. | Dek. |
11°55′ ♊ | Tabit | ♃♄ | 3.3 | Severna zvezda u levoj ruci | 15S | 7N |
16°50′ ♊ | Rigel | ♃♄ | 1 | Levo koleno | 31S | 8S |
20°57′ ♊ | Belatriks | ☿ | 1 | Levo rame | 17S | 6N |
22°24′ ♊ | Mintaka | ♃♄ | 2 | Pojas Oriona (zapadno) | 23S | 00N |
22°59′ ♊ | Ensis | ☽ | 4 | Nebula u koricama mača | 29S | 06S |
23°00′ ♊ | Hatsija | ♃♄ | 3 | Vrh mača | 29S | 06S |
23°15′ ♊ | Alnilam | ♃♄ | 2 | Centar pojasa | 25S | 01S |
23°41′ ♊ | Alnitak | ♃♄ | 2 | Pojas Oriona (istočno) | 25S | 02S |
26°24′ ♊ | Saif | ♃♄ | 2 | Desno koleno | 33S | 10S |
28°45′ ♊ | Betelgez | ☿ | 1p | Desno rame | 16S | 7N |
Orion leži u delu neba nasuprot Zmijonoši ali, kao i Zmijonoša, nalazi se blizu ekvatora i vidljiv je iz svih delova sveta. Lovčeva glava proviruje između Bika i Blizanaca, dok mu se stopala nalaze na kraju reke Eridanus, iznad Zeca.
Postoji mnogo varijacija mita o Orionu, ali je najrasprostranjeniji klasičan mit koji kaže da je rođen na zahtev Hirijeja, koji je za gostoprimstvo pruženo bogovima zauzvrat tražio sina. Jupiter, Neptun i Merkur su ispunili obavezu tako što su se pomokrili u kožu bika koja je nakon toga zakopana na devet meseci. (Pravo ime deteta bilo je Urion, a kasnije preinačeno u Orion). Dete je izraslo u divovskog ratnika, moćnog i hrabrog, a takođe i vrlo lepog. Zaljubio se u Bahusovu ćerku, ali ga je njen otac u pijanstvu oslepeo, tako da je povratio vid tek nakon što je otputovao daleko na istok i izložio svoje oči zracima izlazećeg sunca.
Orion je kasnije postao ljubavnik Artemide, boginje lova, ali ju je uvredio svojim hvalisanjem da može uloviti i uništiti bilo koje stvorenje na Zemlji. Artemida se udružila sa škorpionom da dokaže da je ta njegova tvrdnja lažna – tako je Orion, koji se nije plašio nikakve moćne zveri, bio poražen i ubijen smrtonosnom žaokom obične škorpije. Nakon toga je Artemida, ophrvana tugom, preklinjala Jupitera da njenog preminulog ljubavnika postavi na nebo, nasuprot Škorpiji, kako bi mogao da pobegne ka zapadu kad god se njegov ubica pojavljuje na istoku.[1]
Orion se često pominje u Homerovim delima, koji navodi da izlazi u maju, a zalazi u novembru[2]. Oba meseca su bila poznata među klasičnim autorima po povezanosti sa vetrovima, kišama i olujnim vremenom. Ovakva meteorološka stanja opisuju karakter sazvežđa, jer je poznato da izaziva mnogo nemira i teškoća, premda u natalnom horoskopu daje natusu moć da istraje nasuprot izgledima. Kao što je Manilije napisao, Orion će oblikovati…srca koja će neumorno kucati uprkos bilo kom iskušenju[3].
Izgleda da je Manilije napravio grešku prilikom beleženja položaja Oriona, navodeći da se uspinje sa desetim stepenom Ovna. Ipak, njegov opis sazvežđa je veoma tačan:
Prvog suseda Blizancima, Oriona možemo videti kako pruža svoje ruke preko ogromnog nebeskog prostranstva i uzdiže se ka zvezdama ništa manje krupnim koracima. Po jedno svetlo obeležava svako od njegovih sjajnih ramena, a tri iskosa prate naniže liniju njegovog mača; ali tri se nalaze u Orionovoj glavi koja je postavljena visoko na nebesima sa udaljenim mu licem. To je Orion koji vodi sazvežđa dok se kreću preko nebeskog svoda. Za njegovim petama ide Pas, ispružen celom dužinom.[4]
Najsjajnija zvezda je Betelgez, čije je ime izvedeno iz arapskog Ibt al Jauzah što znači Pazuh onog u središtu, i vezano je za njenu poziciju u desnom ramenu Oriona. Ovo je crvenkasta zvezda promenljive prve magnitude, kojoj se pripisuju ratne počasti, sreća i bogatstvo. Astrolog iz XVII veka, Vilijam Lili, naveo je da kada se nađe sa Suncem, Lunom ili Jupiterom u desetoj kući obećava obilje sreće i veliki ugled; a kad se MC direktuje prema Betelgezu, natus će biti:
U potpunosti naklonjen i predan vojnim poslovima, sa tako izuzetnom spretnošću, rasuđivanjem i veštinom planiranja, da će ga primetiti mnogi izuzetni stratezi. Na račun toga, on će se uzdići na visoku poziciju među vojnicima i umnim ljudima, koji će ga najviše veličati. Podstiče natusa da sklopi neobične mašine za ratovanje, a takođe i za bilo koju drugu svrhu.[5]
Ptolemej je zabeležio da je uticaj sjajnih zvezda u Orionu prirode Jupitera i Saturna, sa izuzetkom zvezda u ramenima (Betelgez i Belatriks), za koje primećuje da su prirode Marsa i Merkura. To je u vezi sa crvenom bojom Betelgeza, zbog čega ima reputaciju burnosti i generalno nepredvidljivosti, a oslikava planetarnu prirodu relevantnu ratnim pokoljima, kao i vojnim počastima, strateškim planiranjima, inženjerstvu i oštroumnosti, u smislu ranije navedenog.[6]
Sledeća značajna zvezda Oriona je Rigel, čije ime potiče od arapskog naziva Rijl Jauzah al Yusra što znači Leva noga silnika, kasnije skraćenog kao Rijl, tj. Stopalo. Ovo je plavičasta zvezda prve magnitude, i mada je zavedena kao manje svetla od Betelgeza, često sija svetlije zbog promenljivosti Betelgeza. Ptolemej navodi da je prirode Jupitera i Saturna. Poznata je po tome da daje ugled skupa sa odgovornošću – kao što Lili ilustruje u opisu direkcije MC-a prema Rigelu:
Po komandi nekog ozbiljnog vladara, natus će biti postavljen za vođu ili komandanta armije ili vojnika. Njegovo ponašanje će biti oštro, ljutito ili mrzovoljno, biće neustrašiv, zapovedan, plemenit. Obezbediće mu unapređenje od crkve (ako nije sposoban za ratovanje), vrlo unosno, koje će, uprkos svemu, mnogo više slomiti i iznuriti njegovo telo beskrajnim mukama i teškim radom. Pa tako, ukazuje da će njegova počast ili komanda biti opterećujući, a ne vredni prihvatanja.[7]
Vivijan Robson podržava Lilija tvrdeći da daje visoka unapređenja u vojsci ili crkvi, ljutnju, brige, velikodušnost, dobit stečenu mentalnim naprezanjem, trajne počasti kada kulminira, a inače ova zvezda donosi dobročinstvo, počasti, bogatstvo, sreću, slavu, ugled i pronalazačke ili mehaničke veštine[8].
Belatriks, Žena ratnica je svetložuta zvezda druge magnitude u levom ramenu. Ptolemej je zabeležio da ima prirodu Marsa i Merkura i, opet, njen uticaj podstiče civilne ili vojne počasti. Ima delimično dobroćudan uticaj za žene, mada ih navodno čini brbljivim – ili kako je u XVI veku napisao astronom Tomas Hud, žene rođene pod uticajem ovog sazvežđa imaće dugačke jezike[9]. Ako je loše postavljena postoji opasnost od iznenadnog gubitka časti i propasti, posebno kada je Luna direktovana prema njoj, što je Lili naznačio kao nagoveštaj gubitka imetka i bogatstva. Robson na ovo dodaje svađe, mržnju, prevare i krivokletstvo.[10]
Saif je svetla zvezda koja obeležava desno koleno Oriona. Ime je izvedeno iz Saif al Jabbar što znači Mač diva, zbog svoje blizine maču koji visi o pojasu Oriona. Ova zvezda i Hatsia (od Na’ir al Saif, što znači Svetla u maču) postavljena u vrhu mača, obe naglašavaju neustrašiuve ali neumerene osobine ovog sazvežđa.
Mintaka, Alnilam i Alnitak su tri zvezde druge magnitude postavljene u pojasu ili opasaču Oriona. Mintaka, od Al Mintakah što znači Pojas je najzapadnija i stoga prva izlazi. Povezana je sa dobrom srećom i oštrim intelektom. Prema Liliju, ova svetlo ljubičasta zvezda izoštrava um, memoriju i čini ljude marljivijim.[11]
Alnilam, centralna od ove tri zvezde, je svetla, skoro bela zvezda povezana sa proždrljivošću, dobicima od nasledstva i kratkotrajnim javnim počastima. Njeno ime dolazi od Al Nathan, što znači Niska bisera, prema kopči u pojasu Oriona. Lili beleži da kada se Ascendent direktuje prema ovoj zvezdi:
Proizvodi korist od preminulih ili značajnu dobit na račun nasledstva, dobit od žovijalnih osoba. Podstiče natusa da bude ozbiljan i strog, ipak, uhvaćen u zamku ljubavi. Gojaznost na račun proždrljivosti.[12]
Druge zvezde vrede pomena su Tabit, severna zvezda na vrhu štita koji Orion drži pred sobom. Ime je izvedeno iz Al Thabit, Onaj koji podnosi, što moguće aludira na odbrambenu funkciju štita; i Ensis, maglina koja obeležava korice mača. Mada Ptolemej to nije zabeležio u svom Tetrabiblosu, kao i većini maglina dodeljen joj je uticaj Marsa i Lune. Prema Robsonu, donosi slepilo, loš vid, bolesti, nesreće i nasilnu smrt.[13]
Sa svojim sjajnim zvezdama i oblikom mašne, Orion je jedno od najprepoznatljivijih sazvežđa. Može se videti iz svih delova sveta, ali pošto je blizu ekvatora vidljiv je na severnijim geografskim širinama tokom zime i ranog proleća.
Sedam sjajnih zvezda formiraju konture, sa tri u nizu u pojasu – Mintaka, Alnilam i Alnitak – okružene sa četiri mnogo svetlije zvezde: crvenkastim Betelgezom i Belatriksom koji obrazuju ramena, i Rigelom i Saifom koji oblikuju noge.
Pošto je vrlo lako pronaći ga, Orion je dobra početna tačka za pronalaženje drugih značajnih zvezda i konstelacija. Ako zamišljenu liniju produžimo od pojasa ka jugoistoku neići ćemo na Sirijus iz Velikog psa. U suprotnom pravcu nailazimo na Aldebaran, svetlocrveno Južno oko Bika. Linija koju bi produžili istočno preko ramena ukazala bi nam na Prokion iz Malog psa (on sa Sirijusom i Betelgezom formira jednakostranični trougao). Ako bismo produžili liniju od Rigela preko Betelgeza, na severoistoku bismo naišli na Kastora i Poluksa iz Blizanaca. Severno od Oriona leži pentagram zvezda koji označava sazvežđe Kočijaša, čija je najsjajnija zvezda Kapela.
Sunce prelazi preko Rigela oko 7. juna, Belatriks oko 11. juna, Alnilama oko 14. juna, a Betelgeza oko 19. juna svake godine.
Napomene:
[1] Kada se Škorpion uzdiže, Orion beži ka najdaljem kraju Zemlje – Arat. Jedna varijanta mita kaže da je jurio sedam Plejada, ćerke Atlasa, sve dok svi nisu prikovani za nebo.↩nazad na tekst
[2] Ilijada, 18.486 i Odiseja, 11.572.↩nazad na tekst
[3] Manilius, Astronomica, Harvard Hainemann, Loeb Classical Library; 5.174-197 (str.315-317).↩nazad na tekst
[4] Ibid, 1.389-393 (str.35). ↩nazad na tekst
[5] Lilly, Christian Astrology, 1647; str.621 & str.677.↩nazad na tekst
[6] Ptolemy, Tetrabiblos, prevod Robins, objavio Harvard Hainemann, Loeb classical library, London. I.9 (Loeb str.57).↩nazad na tekst
[7] Lilly, Christian Astrology, str.678.↩nazad na tekst
[8] Robson, The Fixed Stars and Constellations, 1923, reizdanje Ascella, str.197-198. ↩nazad na tekst
[9] R. H. Alen, Star Names: Their Lore and Meaning; 1899, Dover Publications, str.314.↩nazad na tekst
[10] Robson, str.145.↩nazad na tekst
[11] Lilly, str.537.↩nazad na tekst
[12] Ibid, str.666.↩nazad na tekst
[13] Robson, str.165.↩nazad na tekst