astroriznica

UPIS U ŠKOLU ASTROLOGIJE!

Ukoliko želite da naučite astrologiju i posebno ako želite da ona bude vaše buduće zanimanje, prijavite se za školu astrologije. Do kraja aprila traju prijave polaznika za osnovni kurs, a predavanja počinju već početkom maja.
Više informacija o gradivu i načinu predavanja možete saznati na linku ispod.
BROJ MESTA JE OGRANIČEN!

Zanimljivosti u vezi s divinacijom iz različitih epoha

Kroz istoriju su brojni autori zapisali mnoge zanimljivosti u vezi s astrologijom, snovima i drugim vidovima divinacije. Ovde vam prenosim nekoliko iz različitih izvora.

Znaci na zemlji jednako kao i znamenje na nebu šalju nam signale. Nebo i zemlja oboje pokazuju predznake premda se pojavljuju odvojeno. Ali oni nisu odvojeni jer su nebo i zemlja povezani. Znak koji predskazuje zlo na nebu jednako to čini na zemlji; onaj koji predskazuje zlo na zemlji je zao i na nebu.

— Leo Openhajm —

 

Kada bi čovek znao gde će pasti, on bi seo. Da, upravo iz potrebe da sazna gde bi mogao pasti ili gde bi mogao pribaviti kakvu korist, izrodile su se različite metode divinacije odnosno predviđanja budućnosti. Sama informacija, čak i ako s njom ne možemo uraditi bogznašta konkretno, daje nam osećaj da smo u nekakvoj prednosti nad onim što sledi. Prihvatiti neminovnost i tako naći mir može predstavljati i dobrobit.

Gledanje u šolju, listiće čaja, dlan, iznutrice životinja, let ptica, atmosferske promene, tarot karte, kockice, horoskop ili pak razmatranje simbolike u snovima, samo su neki od metoda uz pomoć kojih tragamo za značenjima. I za tim posežu i učeni i neobrazovani, bogati i siromašni, a mnogim carskim i kraljevskim odlukama prethodile su konsultacije sa divinatorima.

zanimljivosti: aleksandar u delfima
Aleksandar u Apolonovom proročištu u Delfima (Louis-Jean-François Lagrenée, 1789)

Mnogo je zanimljivosti ostalo zapisano u vezi s divinacijom. O verodostojnosti pojedinih priča se može polemisati, tu će sud svakako dati istoričari. No, bez obzira da li su se događaji odista zbili kako je zapisano ili su preuveličani, činjenica je da je praćenje i tumačenje simbola bio i ostao deo naših života. Svako od nas može ispričati bar jednu-dve zanimljivosti, bilo da je sam tragao za simbolima ili su mu se oni spontano ukazali, te mesta sumnjama – nema.

Trazil i Tiberije

Iskusni vojskovođa i diplomata Tiberije sticajem okolnosti otuđio se od tadašnjeg prvog rimskog cara Oktavijana, dobrovoljno se povukavši oko 6. godine pre naše ere na Rodos. Na samom vrhu jednog brda, okruženu strmim i nepristupačnim visokim liticama koje su izranjale iz mora, imao je velelepnu vilu.

Strepeći da ga Oktavijan neće proglasiti svojim naslednikom, Tiberije se dao u ozbiljnu potragu za astrologom koji bi mu pomogao da spasi i unapredi karijeru. Pozivao ih je k sebi, jednog po jednog, i teškim pitanjima proveravao njihovo znanje. Između ostalog, tražio je da izrade svoje horoskope i sami sebi daju prognoze. Što iz straha, što u nameri da mu se dodvore, mnogi koji su došli pred njega izricali su kojekakve hvalospeve – sve u superlativu njemu, a i sebi.

Razočaran činjenicom da nisu sebi predvideli da se nalaze u opasnosti, Tiberije bi klimao glavom i otpuštao ih a u potaji bi naređivao svojim slugama da naprave zasedu svakom nesretniku i ubiju ga. Neki izvori kažu da je Tiberije lično gurao astrologe preko litice u more.

Jednom prilikom Tiberije pozva Trazila i upita ga, može li sam sebi, iz sopstvenog horoskopa predvideti budućnost, i ako može, kakva bi to budućnost bila. Napravivši neophodne proračune, Trazil je u momentu prebledeo i rekao Tiberiju da je mračna sudbina nad njim trenutno i da je u smrtnoj opasnosti. Zadovoljan onim što je čuo i shvativši da Trazil zna znanje, rekao mu je:
– U velikoj opasnosti, odista! No, bićeš pošteđen po milosti bogova.

Vremenom, Trazil i Tiberije su postali prijatelji. Trazil ga je podučio astrologiji, a dao mu je i predikciju da neće proći mnogo vremena pre nego sedne na rimski tron. Tako je i bilo — Oktavijan Avgust je pozvao Tiberija nazad u Rim i proglasio ga svojim naslednikom.

Prijateljstvo sa rimskim carem Trazilu je donelo veliki ugled ali i političku moć, pa se dovodi u vezi sa mnogim političkim spletkama koje je lakše sprovodio odlično baratajući astrologijom.

Nektanebo II i Olimpija
(iz jermenske verzije Aleksandride)

Poslednji egipatski faraon Nektanebo II odlično je vladao astrologijom i mističnim znanjima. Običavao je da gleda u veliki sud s vodom, dobijajući tako vizije o budućim događajima.
Jednom prilikom je imao viziju da egipatski bogovi predvode varvarske brodove ka Egiptu, te da dolazi kraj kraljevstvu Egipćana.

Podstaknut onim što mu se ukazalo, Nektanebo se prerušio i u tajnosti napustio Egipat. Lutajući po okolnim zemljama došao je i do Makedonije, pa se za neko vreme nastanio u Peli. Tu se bavio astrologijom i izdavao za egipatskog proroka. Ubrzo je postao vrlo poznat po prognozama pa je i Olimpija, majka tada još nerođenog Aleksandra Makedonskog, odlučila da ga pozove k sebi i čuje šta će joj reći. Beše to u vreme kad je Filip otišao u rat.

– Kakvom se divinacijom koristiš dajući te istinite tvrdnje? – upita Olimpija.
– To je dobro pitanje, o kraljice, jer se mnogim metodama služim. Ipak, kao vrhovni prorok egipatske škole ja sam u osnovi mag i astrolog – reče Nektanebo.

Potom je postavio tablu izrađenu od dragog kamenja, slonovače i zlata, na kojoj su bila označena tri kruga. U prvom su bili obeleženi 36 dekana, u drugom 12 zodijačkih znakova, a u poslednjem luminari. Zatim je otvorio malu kutiju od slonovače i iz nje izvadio sedam zvezda i simbol Ascendenta, sve od različitog dragog kamenja (prema prirodi planete), i poređao ih.
– Reci mi, kraljice, godinu, mesec, dan i sat svog rođenja.
Izradio je njenu, a pored njene i svoju kartu i pogledao u kakvom su im odnosu planete. Potom ju je upitao šta bi volela da zna.

– Želim da znam o Filipu, jer sam čula glasine da će me po povratku iz rata odbaciti i oženiti drugu ženu – reče Olimpija.
– Glasine o toj rastavi nisu lažne, štaviše to ti je suđeno. Ali kao egipatski prorok mogu ti pomoći da te ne odbaci; a ako to i uradi, imaćeš onog koji će te osvetiti. Sudbina ti je da imaš odnos sa zemaljskim bogom koji će sići na zemlju i s njim ćeš zatrudneti. I rodićeš dete koje će osvetiti sve nepravde koje ti je Filip načinio.

Ushićena onim što je čula, Olimpija je pozvala Nektaneba na dvor i pripremila mu sobu pored svoje. On je trebao biti posrednik između nje i boga Amona. Lukavi mag je uz pomoć svojih veština omađijao kraljicu, maskirao se u boga i imao odnose sa njom. Tako je Olimpija začela Aleksandra, ubeđena da nosi božansko dete.

Poslednja predikcija koju je Nektanebo dao ticala se njega samog. Naime, predvideo je da će umreti od ruke svog sina.
Jedne večeri su on i dvanaestogodišnji Aleksandar otišli van grada da posmatraju zvezde. Dečak iznenada uhvati Nektaneba i baci ga u obližnju jamu, pri čemu je mag pretrpeo ozbiljne povrede vrata.

– Aleksandre, dete moje, zašto si to uradio? – upita Nektanebo.
– Stidi se, astrolože! Želiš da proučavaš nebesa, a nisu u stanju da poznaš ono na zemlji! – uzviknu Aleksandar.
– Umirem, Aleksandre, jer sam pretrpeo ozbiljnu povredu pri padu. Niko, nijedan smrtnik ne može pokoriti sudbinu; meni je bilo zapisano da će me ubiti rođeni sin. I to nisam uspeo da izbegnem, nego si me, eto, ubio.
– Znači, ja sam tvoj sin? – upita Aleksandar.
– To je istina – reče Nektanebo i ispriča sve o svom odnosu sa Olimpijom, te ispusti dušu.

Zanimljivosti u vezi sa snovima – Anastazije i Justin II

Romejski car Anastazije sa svojom ženom Avgustom, udovicom potonjeg cara Zenona, nije imao dece, te je tako morao da odluči koji će od njegovih nećaka – Pompej, Prob ili Hipatije – postati njegov naslednik. A odluku je hteo da prepusti sudbini.
Naime, namerio je da nećake jednog dana pozove na ručak. Prethodno je u vrtu pripremio tri sofe, a pod jastuk jedne je stavio carsku oznaku. Tako bi onog nećaka koji sedne na sofu sa carskim obeležjima odabrao za budućeg cara.

Međutim, plan mu se izjalovio. Dva su nećaka sela zajedno na jednu sofu, treći je seo sam, tako da je baš ona na koju je trebao da sedne naslednik ostala prazna. Anastazije je shvatio da nijedan od nećaka nije dostojan prestola.

Nedugo potom usnio je san u kom mu je prišao neki čovek i rekao sledeće:“Prva osoba čiji će dolazak biti najavljen rano ujutru dok budeš u svojoj spavaćoj sobi, biće onaj ko će posle tebe sedeti na prestolu“.
Ispostavilo se da je to bio komandant straže Justin, koji je nakon Anastazijeve smrti 518. godine proglašen carem. Imperator Cezar Flavije Justin Avgust ili Justin I, rođen je u Skoplju 2. februara 450. godine.

 

Justin II, nećak cara Justinijana, takođe je imao proročki san. Otišavši jedne večeri na počinak, dok je tonuo u dubok san imao je viziju kako se Devica Marija spušta s nebesa pravo pred njega. U desnoj ruci je držala krunu koju mu položi na glavu, a potom ga ogrnu carskim ogrtačem. Zatim mu reče:
– Ova odora pristaje ti, vladaru nad vladarima, caru kog će se svi plašiti i kog će svi voleti, koji će biti miljenik Boga. Ova veličanstvena noć je odnela tvog oca. Hrabri, ustani! Dan te čeka, Justine! Ti se sledeći naslednik. Svemogući otac te je nagradio božanskom službom, a tvoj ujak te je imenovao za vladara svetog dvora.

Justin se beše mnogo ražalostio, ali mu Devica Marija reče:
– Odagnaj tugu. Prihvati se zadatka i podnesi muku vladavine. Imaš vrlina i snage, odličnog si uzrasta, jasnog si rasuđivanja, postojanog uma, posvećen i oprezan, dostojan nebesa, čuvar prostrane zemlje… I sav će ti svet služiti, i biće zadivljen tvojim postignućima. Ko god ospori tvoju vladavinu propašće, a pobožna oštrica zakona pašće na nepravedne.

Ujutru 14. novembra 565. godine, Konstantinopoljom se velikom brzinom proširi vest o smrti Justinijana I. Istog dana, na brzu ruku Justin II bi krunisan za novog cara Vizantije.

Abu Mašar

Kalif el-Muafak je upitao Abu Mašara i njegovog saputnika, znaju li kakvu je stvar sakrio. Nakon što je napravio horoskop, saputnik je odgovorio da je u pitanju voćka; Abu Mašar je rekao da je u pitanju životinja.
Potom je kalif otkrio da je sakrio jabuku. Zbunjen, Abu Mašar je sat vremena ponovo ispitivao horoskop, a onda brzo posegnuo za jabukom. Raspolutio ju je i uzviknuo:“Bog je veliki! Jabuka je puna crva!“. Kalif je bio vrlo impresioniran pa je nagradio veštog astrologa.

 

Jednog dana, idući ulicom Abu Mašar naiđe na nekog šarlatana astrologa. Zastade, pa ga upita:
– Šta me muči u ovom trenutku?
Na njegovo iznenađenje, šarlatan je pogodio da je pošao da istraži slučaj jednog zatvorenika. Potom ga Abu Mašar upita:
– Da li će zatvorenik biti oslobođen ili ne?
Ovaj mu odgovori da će biti pušten na slobodu još pre nego što stigne.

Ne čekajući ni momenta, Abu Mašar požuri ka zatvoru da bi ustanovio da li je predikcija šarlatana bila tačna. Ispostavilo se da jeste.
Zadivljen, reče sebi:
– Ako ne ustanovim kako je onaj šarlatan uspeo da tačno predvidi ono što je od mene bilo skriveno, izgubiću razum i pocepaću sve svoje knjige, i verovaću da je astrologija laž!

Brže-bolje vratio se šarlatanu, predstavio se i upitao ga da mu otkrije koje je tehnike koristio pa je izneo tako tačnu prognozu. Prepoznajući Abu Mašara, šarlatan mu uljudno poljubi ruku i priznade mu da ne zna ništa o astrologiji.
– Ja se samo pretvaram da sam astrolog postavljajući ispred sebe tablu, astrolab i efemeride, da bih obmanuo klijente koji su mahom žene.

Zapravo, priznao je da je dao tačnu prognozu na račun poznavanja predviđačkih veština koje je naučio od Arapa, baziranih na značenjima pomeranja određenih objekata ili kretanja ptica. U ovom konkretnom slučaju, rekao je da je gledao okolo i primetio prodavca vode čiji je sanduk bio zaključan, što je protumačio kao indikator zatvorenika; a kada ga je Abu Mašar upitao da li će biti pušten, video je da je tad prodavac otvorio svoj sanduk i počeo da sipa vodu u posudu, što je protumačio kao njegovo oslobođenje.

 

Abu Mašar pozva svog učenika da mu ispriča sledeću priču.

„Sa grupom ljudi sam se zaputio u Bagdad, pa smo usput svratili na konak kod mog prijatelja koji se malo razumeo u astrologiju. Pitao me je u kakvom će stanju biti Luna narednog dana, a ja sam mu odgovorio da će biti u kvadratu s Marsom. Na to mi je rekao da ne smem krenuti na put, na šta sam ga umirio i rekao mu da svakako ne nameravam da takvog dana putujem, ali da ne verujem da će drugi putnici slušati moja upozorenja.

Prijatelj predloži da ih iskušamo. Tako sam rekao da je naredni dan nepovoljan i da treba da malo sačekamo, i da ću se postarati da životinje koje smo vodili budu nahranjene. Ali oni me nisu slušali – već su se rano ujutru pripremili za polazak.

Video sam da je Ascendent tada bio u Biku, Mars blizu Ascendenta, a Luna u Lavu u kvadratu s Marsom. Rekao sam i da za boga miloga ne polaze u tom času, ali su me u neverici ismejali i otišli. Tada sam se okrenuo ka prijatelju i rekao mu da mi je iskreno žao ovih nerazumnih ljudi.

Natenane smo završavali jutarnji obrok i još uvek pijuckali piće, kada jedan od onih putnika teturajući se upade. Ispostavilo se da su ih zaskočili razbojnici, pa su izgubili svu svoju robu a neki su bili i ubijeni. Začudo, neki od preživelih su mene okrivili, da se sve desilo zbog mog sujeverja i pripretili su da će me nasmrt istući. Za dlaku sam im utekao. Tamo sam se zarekao da više nikada neću raspravljati o astrologiji sa tako neukim svetom.“

Još zanimljivosti u vezi s astrolozima

Dva dvorska astrologa u Vizantiji su 484. godine ubedili slavoljubivog plemića Leontija da digne bunu, svrgne tadašnjeg cara Zenona i proglasi se vladarom carstva. Napravili su elekciju za vreme njegovog krunisanja u kojoj su Sunce, Jupiter i Mars bili u usponu, sa Merkurom koji ih je sledio, i sa Lunom koja je bila u prijateljskom aspektu i sa Saturnom i sa Jupiterom.

Iako su bili zadovoljni elekcijom i bili ubeđeni da će ona doneti željeni rasplet, prevarili su se. Nakon što je bio krunisan, Leontija je napustila sreća i izgubio je svoje kraljevstvo.

Astrolozi su prevideli da se Merkur, vladar dana i sata, nalazi u lošem stanju. Bio je u svojoj najvećoj udaljenosti od Sunca i jedini aspekt je imao sa velikim malefikom Saturnom, što je predskazivalo nasilnu smrt. Venera je bila izopštena, nije slala svoje dobroćudne zrake i bila je ometena od Sunca.

A kaže se da nisu dobro utvrdili ni da je Luna kao dispozitorka Sunca, Ascendenta, Jupitera, Marsa i prenatalne konjunkcije bila u svom padu i ometena. Zato Sunce, Jupiter i Mars u usponu nisu bili dovoljni da nadvladaju druge zloćudne sile.
Leontin i njegovi sledbenici su nakon tog iluzornog uspeha poraženi i pobegli u Siriju. Kasnije su uhvaćenii obezglavljeni, a Leontijeva glava je odneta u Konstantinopolj i nabijena na gradske zidine.

 

Nakon što su Germani uz Dunav digli bunu protiv Rimljana, car Marko Aurelije je brzo prikupio vojsku da je uguši. Međutim, vojnici su bili mladi i neiskusni, pa nije prošlo mnogo vremena dok su se našli opkoljeni na jednom brdu. Odstupnica im je bila odsečena i bilo je izvesno da im nema spasa.

Uz Marka Aurelija je tada bio Julijan Teurg, vešti astrolog i mag, koji je ohrabrio cara rekavši mu da ne brine i da će pomoć stići u podne u vidu strahovite oluje, i to će se desiti tik pre nego što Germani udare na njihovu liniju odbrane. U vreme dok je govorio caru na nebu nije bilo nijednog oblačka.

Međutim, kako se približilo podne, tako je nebo počelo da tamni, olovni oblaci su počeli da se gomilaju uz silne gromove. Potom su se obilan grad i kiša sručili niz padine brda u tolikoj meri da su zaustavili napredovanje Germana i bukvalno ih sprali niz brdo.

 

Rimski car Domicijan je odmalena znao iz svog horoskopa, koji je naručio njegov otac Vespazijan, tačnu godinu, dan, sat, čak i način na koji će umreti. Istoričar Svetonije je zapisao da je u toku jedne večere, dok je Domicijan još bio maleni dečak, Vespazijan ismevao odbijanje svog sina da jede pečurke. „Oh, hajde, momče, nisu pečurke ono zbog čega trebaš brinuti, već jednog dana nečiji nož. Ali to se neće desiti zadugo vremena.“

Progonjen sigurnošću u svoj krvavi kraj života, Domicijan je živeo setan i u strahu. Užas se s godinama pojačavao kako se vreme smrti bližilo. Na kraju, slutnje su se poigrale sa sudbinom.

Iz straha od oružja bilo kakve vrste, Domicijan je odbio da bude okružen naoružanom gardom. Zidove svojih ličnih prostorija je obložio uglačanim mesečevim kamenjem koje je, poput ogledala, reflektovalo sve što se dešavalo iza njegovih leđa. U paranoji je pogubio i nekoliko rođaka i plemića za koje je sumnjao da bi mogli da mu ugroze život.

Pokušao je i da diskredituje astrologiju, pa je jednom prilikom pozvao astrologa Askletariona da predvidi svoju sopstvenu smrt. Astrolog mu je odgovorio da će ga na kraju rastrgnuti psi.

U inat prognozi, Domicijan je naredio da astrologa ubiju i kremiraju.
Lomača je zapaljena, ali čim je dim počeo da se diže jak vetar je dunuo pa prevrnuo lomaču i telo. Divlji psi koji su bili u blizini, nagrnuli su na telo mrtvog astrologa i iskidali ga.

Domicijanu je predskazana smrt za 18. septembar 96. godine u 5 ujutru. Dan pre toga, rekao je jednom od svojih pomoćnika da će biti krvi za vreme Lune u Vodoliji sutradan i da će se o tom događaju govoriti širom sveta. Odbio je i da pojede jabuke, koje su mu inače bile poslastica, rekavši da će ih pojesti sutradan – ako preživi.

Kobnog jutra, kada su probili prvi zraci Sunca, Domicijan je upitao svog pomoćnika, ni ne sluteći da je zaverenik, koliko je sati. Ovaj mu je rekao da je šest ( i slagao ga).

Srećan što je predskazano vreme smrti prošlo i što se prognoza nije obistinila, Domicijan je skinuo ogrtač i pripremio se da se opusti u kupki. U tom momentu je ušao pomoćnik noseći važnu poruku, i dok ju je Domicijan čitao ovaj ga je izbo u predelu prepona.

Tog jutra u 5 časova, u vreme ubistva, Mars je bio na zalasku, Luna u Vodoliji u kvadratu s Marsom i konjunkciji sa Saturnom na IC-u Domicijanovog horoskopa.


RADOST JE U DELJENJU

analiza horoskopa

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *