Pegaz (krilati konj): Nezodijačka sazvežđa

Ovaj tekst o sazvežđu Pegaz je napisala poznata britanska astrološkinja Deb Holding, vlasnica sajta Skyscript. Uz njenu dozvolu, biće objavljen prevod većeg broja tekstova koji se bave fiksnim zvezdama i sazvežđima, uz napomenu da nijedan tekst nije dozvoljeno kopirati ni u celini ni delovima bez prethodne dozvole Deb H. kao autorke tekstova. Tekst u originalu možete pronaći na ovoj stranici. Preveo Bojan Šojić.

Značajne zvezde u sazvežđu Pegaz: pozicije za 2000. godinu

LongitudaImePrirodaMag.PozicijaLat.Dek.
23° 29′ Markab2.6Rame konja19° N15° N
29° 22′ Šeat2.6Noga konja31° N28° N
9° 09′ Algenib2.9Krilo konja13° N15° N
pegaz

Pegaz je rođen iz zajednice Meduze i Posejdona, kada je Persej bacio Meduzinu glavu u more nakon što ju je iskoristio za spasavanje okovane device, Andromede. Krilati konj je proslavljen u mitologiji zbog stvaranja fontane s vodom u Helikonu udarcem kopita, a opisivan je kao snežnobele boje, čio i hrabar, mada donekle tašt i destruktivan.

Rečeno je da ga je uhvatio ambiciozni Belerofont, koji ga je jahao kako bi pobedio zverske himere, a potom jašući ga pokušao da se uspne na nebo. Takva smelost je razljutila Zevsa, koji je učinio da insekt ubode Pegaza i zbaci sa sebe svog jahača: Smeli Belerofont (po nalogu gnevnog Jova) strmoglavi se sa nebeskih polja – piše Vordsvort. Nakon toga je Pegaz sâm uzdignut na svoje slavno mesto, gde je poznat kao Jovov konj-gromovnik, koji je nosio munje i gromove svog gospodara.

Veruje se da Pegazovo ime datira iz perioda pre grčke kulture[1] , ali je u ranim izvorima u vezi s konstelacijom jednostavno znan kao EquusKonj ili s dodatkom Krilati konj. Uvek je prikazivan samo u prednjem delu, obično s krilima, mada u klasičnom periodu često bez. Ni Manilije, ni Ptolemej niti Firmik ne pominju ovu grupu zvezda po imenu Pegaz. Za Arata je to bio veliki konj, s pola tela podeljen u vratu.[2]

Među klasičnim autorima postoji značajna sličnost između značenja ove grupe zvezda sa Aurigom odnosno Kočijašem. Ptolemej je naveo da su obe Mars-Merkur prirode, dok je Manilije naveo da obe grupe pokazuju brzinu kretanja, spremne udove i naklonost konjima. Manilije takođe otkriva i izvesnu sličnost s Kentaurom, pri čemu tvrdi da će natusi:

… lečiti rane konjima sokovima običnog bilja,
i poznavaće bilje koje pomaže udovima
životinja i onima koji se gaje da služe čoveku.[3]

Firmik je o sazvežđu rekao:

Ko god ima ovu zvezdu u usponu biće naročito slavan kočijaš, vozač, jahač ili kurir izviđača; neće biti lekar, ali će praviti lekove od bilja za ljude i životinje. Ali ako je ova zvezda na zalasku s malefičnim planetama u aspektu, biće ubijen udarcem kopita ili padom s prevrnute kočije.[4]

Ipak, ovakve osobine se retko nalaze u kasnijim radovima, dok moderne knjige ovoj konstelaciji daju malefičnu reputaciju. Robson navodi da se povezuje s ambicijama, taštinom, intuicijom, entuzijazmom, inatom i lošim procenama[5] , dok je uopšteno njen marsijalno-merurijanski uticaj povezuje s moćnim govorničkim sposobnostima i intelektualnom plahovitošću. Oni na koje utiče pokazaće nemar i hrabar duh Pegaza, ili ponos i ambicije Belerofonta, pa dok konstelacija može ukazati na velika ostvarenja bogatstva i slave, jednako može označavati nasilne nesreće i katastrofe.

Najprominentnija zvezda je bela zvezda Markab, druge magnitude, postavljena u krilu. NJeno ime je izvedeno iz arapskog pojma koji se koristi da označi nešto na čemu se jaše ili vozi, poput sedla ili broda ili bilo kog prevoznog sredstva. Astrolozi su je tradicionalno smatrali zloslutnim znamenom i vrlo su je povezivali s posekotinama, probadanjima, vatrom i eksplozijama.

Još jedna zvezda široko poznata po svojoj izraženoj malefičnosti je Šeat. Takođe druge magnitude, mada njen sjaj može značajno da varira. Tamnožute je boje i smeštena u levoj nozi. Nije baš sigurno kako je njeno ime izvedeno.

Upečatljiv kvadrat koji su formirale tri prominentne zvezde u Pegazu sa Alferacom u Andromedi (koja je često pridruživana ovoj konstelaciji), Arapi su zvali Vedro vode[6] . Šeat je znan kao Gornji pisak verovatno zbog toga što je smatran vrlo opasnom zvezdom iz koje se izlivaju razne vrste katastrofa i nesreća u vezi s vodom. Prirodne katastrofe, poplave, brodolomi, rudarske nesreće, avionske nesreće i pokušaji samoubistva su Ebertin i Hofman beležili kao efekte zvezde, dok je Robson priznaje kao zvezdu izrazite nesreće.[7]

Algenib, bela zvezda treće magnitude, obeležava vrh krila Pegaza. Njeno ime je kovanica od Al Džana – Krilo. Lili ju je znao kao Leđa Pegaza i tvrdio je da malefik s ovom zvezdom, dok se istovremeno Luna nalazi u Pojasu Oriona, uzrokuje da se natus udavi[8] . Nekada se navodi kao Bočni pisak (gorepomenutog Vedra), a verovalo se da poput druge dve znamenite zvezde Pegaza ukazuje na nasilje i nesreću. Ebertin i Hofman primećuju da je francuski astrolog Žan-Batist Moren tvrdio da daje dobro pamćenje. Tokom sopstvenih istraživanja našli su da zvezda podstiče prodoran um i snažnu volju, kao i odlučnost, zadivljujući način govora i oratorski dar.[9]

veliki-kvadrat-pegaza

Veliki kvadrat koji povezuje tri znamenite zvezde Pegaza sa Alferacom u Andromedi je najupadljiviji na nebu prema kraju leta i tokom jeseni na severnim širinama. Pegaz je na nebu okrenut naopačke, što otežava povezivanje njegovih zvezda s prikazom konja. Alferac, Mirah, Almah i Mirfak (alfa zvezda u Perseju) mogu se videti kao četiri sjajne zvezde koje prave kružnu liniju oko Kasiopeje (lako se identifikuje W oblik grupe zvezda).

Sunce prelazi preko Algeniba oko 26. aprila, Šedara oko 28. aprila, Ciha oko 5. maja, Ruhe oko 8. maja i Segina oko 15. maja svake godine.


Napomene:

[1] Veruje se vodi poreklo iz feničanskog Pega + Sus, Zauzdani konj. ↩nazad na tekst
[2] Phaenomena 205-220. ↩nazad na tekst
[3] Manilius, Astronomica, (oko 10. naše ere), preveo G.P. Goold, (Harvard Heinemann, Loeb Classical Library, London, 1976), 5.631-644 (str. 351-353). ↩nazad na tekst
[4] Firmicus, Matheseos Libri VIII, IV vek, VIII.XVII.3 ↩nazad na tekst
[5] Vivian Robson, The Fixed Stars and Constellations, str.56. ↩nazad na tekst
[6] Al Biruni 163; Allen, Star Names and their Lore and Meaning, str.326. Arat je tvrdio da je Alferac blizak vratu Konja i glavi Andromede. To je zvezda koju je Lili zvao Pupak Pegaza, kada je navodio dva aforizma u vezi sa smrću na račun njene konjunkcije s maleficima: malefik sa Pupkom Pegaza dok je Luna sa besnom zvezdom Psa, natus će umreti od nekog oštrog oružja ili će ga povrediti zveri. Malefik sa Pukom Pegaza i Lunom na sjajnoj zvezdi Lire, natus će stradati nekom nasilnom smrću. ↩nazad na tekst
[7] Ebertin and Hoffman, Fixed Stars and their Interpretation, str.82; Robson, str.93. ↩nazad na tekst
[8] Lilly, str. 649. ↩nazad na tekst
[9] Ebertin and Hoffman, str.12 ↩nazad na tekst

© Deborah Houlding. Prvi put objavljeno u The Traditional Astrologer Magazine, broj 18, mart 1999. Reprodukovan onlajn marta 2007.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *