Piram i Tizba: Mitologija

Tizba, najlepša devojka koju je Orijent video, i Piram, najzgodniji mladić, neizmerno su se voleli. Ali njihove nepromišljene odluke su tu ljubav prerano prekinule.

mozaik iz Pafosa
Mozaik iz Dionizijeve kuće u Pafosu (II vek naše ere)

Mit o Piramu i Tizbi nalazimo u Ovidijevim Metamorfozama. O njegovom poreklu postoje različita mišljenja – od toga da je Ovidije čitavu priču izmislio, do toga da je samo preradio tada postojeću. Za sada dokazi, ili bolje reći njihov nedostatak i nemogućnost da se identifikuje izvor, idu u prilog prvom.

Neki učenjaci misle da je mit preuzet iz Vavilonike, knjige o istoriji Vavilona koju je na grčkom napisao haldejski sveštenik Beros. On je oko 280. godine pre naše ere osnovao astrološku školu na ostrvu Kos, što nam potvrđuju navodi Marka Vitruvija, i tako preneo haldejska i vavilonska učenja Grcima.[1] Iako do sada nije otkriven originalan materijal, mnogo toga je rekonstruisano zahvaljujući brojnim grčkim i rimskim istoričarima, ali se nigde ne pominju Piram i Tizba.

Pojedini tumači Ovidija[2], smatraju da mit najverovatnije vodi poreklo iz Kilikije, koja je bila u sklopu Ninovog Vavilonskog carstva. Razlog za to vide u činjenici da mnogi istoričari pominju Piram kao ime Kilikijske reke, dok je Tizba naziv nepoznatog Kilikijskog vrela (uz to i ime velikog grada u Beotiji).

Kako bilo, tragični događaj koji je obeležio kraj jedne ljubavne avanture poslužio je kao inspiracija mnogim umetnicima kasnije – Danteu, Bokaču, Gaueru, Čoseru, i drugima. Jedna stvar je vrlo zanimljiva. Iako mit naizgled deluje kao još jedna u nizu antičkih ljubavnih tragedija, ton kojim Ovidije pripoveda je podsmešljiv, a sam tekst obiluje anagramima i drugim poigravanjima rečima, čime se, zapravo, može svrstati u tragikomediju.[3]

Piram i Tizba
Piram i Tizba (Pierre-Claude Gautherot, 1799)

Mladić Piram i devojka Tizba živeli su u Vavilonu. Bili su susedi koje je delio samo jedan zid. Kako su odrastali, među njima se rodila ljubav koja je iz godine u godinu bivala sve veća i jača. No, zid koji je delio njihove sobe nije bio prepreka razbuktaloj ljubavi, već nedostatak razuma njihovih roditelja. Ni Piramovi ni Tizbini nisu odobravali tu vezu, još manje potencijalni brak, čak su im zabranili i da se viđaju.

Ali ljubav, uprkos svemu, uvek nađe svoj put. U zidu se otkrila jedna pukotina za koju njihovi roditelji nisu znali. Tako su se kroz nju Piram i Tizba mogli videti i jedno drugom na uho šaputati najlepše i najdivnije reči ljubavi.

Jednog dana dogovorili su se da se po noći oboje iskradu i da se tajno sastanu van gradskih zidina, blizu grobnice koju je Semiramida podigla svom pokojnom mužu Ninu. Tu se nalazio izvor, i veliko dudovo drvo koje je rađalo plodove bele kao sneg u čijoj senci se mogu sakriti.

Tizba je prva došla na mesto sastanka. Smestila se pod velikim drvetom i strpljivo čekala svog voljenog.  U nekom trenutku, pod sjajem mesečine, opazila je lavicu kako joj se približava. Vraćajući se iz lova, još uvek krvave vilice, zaputila se ka izvoru da se napije vode.

Uplašena Tizba je potrčala koliko je noge nose, pa naišavši na pećinu sakrila se u njenoj tmini. U tom trku, s leđa joj je spao ogrtač. Vraćajući se nazad kroz šumu, lavica naiđe na njega pa ga dohvati svojim čeljustima. Kidajući ga, njegove delove je zamazala krvlju koju je imala na vilici.

Nedugo zatim naišao je Piram. Prebledeo je kada je video tragove lava na zemlji. Prateći ih, naišao je na Tizbin krvavi ogrtač. Proklinjući sebe zbog smrti svoje voljene, podigao je ogrtač i odneo ga pod drvo gde je dogovoren susret. Ljubeći ga i plačući nad njim, ponudio mu je i poslednju žrtvu – svoju krv. Ogrnuvši se njim, izvadio je mač i zabio ga u stomak. Krv iz nanete rane je prsnula na sve strane i obližnje bele dudinje obojila purpurnom bojom.

Kada se nesrećna Tizba uverila da je lavica na prati, požurila je natrag na mesto sastanka željna da Piramu ispriča kakvu je opasnost izbegla. Isprva, nije bila sigurna da je na pravom mestu jer dudinje koje su ranije bile bele, sada su bile druge boje. No, ubrzo je videla njegovo telo i svoj krvavi ogrtač, pa je shvatila šta se desilo. Skrhana bolom, izvadila je mač iz Piramovog beživotnog tela i zabola ga u svoje grudi, srušivši se pored njega.

Od tog dana, kao podsetnik na ovu veliku, tragičnu ljubav, dudinje tokom zrenja menjaju boju u crnu.


Napomene:

[1] Plinije Stariji piše da je Beros bio toliko čuven po svojim predikcijama da su mu izradili statuu sa pozlaćenim jezikom.↩nazad na tekst
[2] Miller, John F, Newlands, Carole E. (2014). A Handbook to the Reception of Ovid, John Wiley & Sons.↩nazad na tekst
[3] A. M. Keith, Etymological Wordplay in Ovid’s ‘Pyramus and Thisbe (Met. 4.55-166), The Classical Quarterly, New Series, Vol. 51, No. 1 (2001), str. 309-312.↩nazad na tekst


RADOST JE U DELJENJU

analiza horoskopa

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *